‍Iskustvo i doživljaj dublje zahvalnosti, koji nam nešto čini iznutra i oplemenjuje život, vrlo se često ne javlja kao posljedica sjajnog života (mada i tada možemo biti zahvalni), nego kroz svladavanje prepreka, kroz poteškoće i nakon njih. Nakon deficita, u manjku nečega, u opasnosti, u situaciji kada smo gubili. Možda i izgubili. 

Opsjednutost korisnim provođenjem vremena, stalna društvenost, raspoloživost i aktivnost, sve da nam slučajno neka prilika ne pobjegne iz ruku. Fokusirani smo na ritam svega, osim sebe samih. Self-care podrazumijeva ravnotežu - i to onakvu kakvu se uspostavlja kad ne osjećamo da smo zanemarili neki dio svojih potreba.

Nakon zagrebačke premijere u listopadu 2021. i prve sisačke izvedbe u svibnju 2022., Pukotine nastavljaju s putujućim razgovorima posebno posvećenima brizi o mentalnom zdravlju tijekom odrastanja – u Rijeci!

Triger. Slabost, mučnina, vrtoglavica, gubitak daha, emocionalna bol, bol u utrobi, drhtanje... Osjećaj nelagode, neugode, srama, krivnje, povrijeđenosti, bespomoćnosti, jada, ljutnje... Ili ništa od toga – samo tupilo uslijed odvojenosti od sebe same. Osjećaj zapletenosti u mučni događaj iz kojeg je teško izaći sama. 

U svijetu postoji 350 milijuna psihički oboljelih osoba. Ukoliko je barem polovica navedenih roditelj, dolazimo do ogromne brojke djece i mladih koji odrastaju sa psihički oboljelim roditeljem. Iako ova djeca i mladi čine dio svih naših sustava, predškolskog, školskog, zdravstvenog, sustava socijalne skrbi, ali i onog primarnog obiteljskog, nerijetko ne dobivaju skrb i pomoć zajednice kojima bi se odgovorilo na njihove potrebe.