Helena je plesačica, montažerka i perfekcionistica u potrazi za bezuvjetnom ljubavi - prema sebi. Kaže da shvaća koliko je vrijedno to što joj je dopušteno biti ono što jest iako si malo ljudi to dopušta. Sada je u misiji pomaganja ljudima da pronađu slobodu - kroz ples. Završila je montažu na ADU, ali izgleda da mijenja profesiju. Nakon našeg druženja, otišla je na rezidenciju u Amsterdam u plesnu školu u kojoj pleše i predaje ples.

"To nije opasno jer ne stvara fizičku ovisnost. To nije opasno jer je kontroliran unos i nemam potrebu za tim svaki dan. To nije opasno jer ću probati samo ponekad." Znamo li da ovisnost nije najveći i jedini problem koji droge mogu izazvati? 

Jedan od najvećih strahova koji osjećamo u adolescenciji jest da će ona proći, a da nećemo proživjeti sve što smo trebali. Što uopće "trebamo" proživjeti da bismo svoj život smatrali ispunjenim?

Za svaku adaptaciju na nove okolnosti, da se dobijemo i snađemo, potrebno je sebi dati barem 6 mjeseci do godine dana. Nekima prilagodba ide lakše, a nekima teže, no svakako je očekivano da promjena sredine nosi i osjećaj usamljenosti i izolacije. Lijepe stvari uključuju i gubitke i tugovanja. 

Proveli smo dan s dečkom sa Savice, Igorom Zdjelarevićem. Rekao nam je da je bio toliko nemiran u školi da bi, da se školu pitalo, on danas bio potpuno izgubljen slučaj. Misli da se čovjek u životu može promijeniti sto puta i da bi škola to trebala znati. S vremenom je postao nježniji prema sebi.