Preselila sam iz starog kvarta u novi, meni malo poznat kvart. Mislila sam da sam rođena spremna za taj pothvat, no čini se da je za spremnost potrebno mnogo više pripreme.

‍Selidba je zahtjevan psihološki proces i na ljestvici stresa nalazi se odmah nakon gubitka važnih osoba.

Nerijetko predstavlja kraj jednog i početak nekog drugog poglavlja u životu. Može biti željena i očekivana (npr. planirano preseljenje radi studija), ali i iznenadna i neočekivana (npr. uslijed rata, potresa i ostalih užasa). Prema nekim američkim statistikama (a slična su kretanja i u europskim okvirima), prvi je razlog za preseljenje - promjena posla (30%), nov životni početak nakon određenih životnih promjena (24,4%), preseljenje radi bivanja s obitelji (22,3%), promjena mjesta stanovanja radi obrazovanja (12,1%) ili preseljenje radi partnerove promjene posla (12,7%). Milenijalci (1981. – 1996.) se najčešće sele radi promjene posla te su se zadnjih deset godina preselili barem dvaput. Pripadnici generacije baby boomera (1946. - 1960.) sele se radi novog, svježeg životnog početka, a to su u zadnjih deset godina napravili jednom. Generacija X  (1960. – 1980.) seli se najčešće također radi novog početka, što je u zadnjih deset godina bilo jednom do dvaput. Zoomeri (1997. – 2012.) i Alphe (2013. – 2022.) sele se pretežito radi obrazovanja, iako generalno duže nego ranije generacije ostaju u kućanstvu s roditeljima. 

Unutarnje promjene

Kasna adolescencija vrijeme je velikih promjena i procesa kroz koje mladi prolaze – selidba (tranzicija) od dječje prema odrasloj dobi nosi niz novih uloga, odgovornosti, odnosa. Riječ je o čestim i snažnim promjenama (u tjelesnom, akademskom, obiteljskom, vršnjačkom i radnom okruženju, ali i u dostupnosti resursa zajednice, promjene uloga i odgovornosti) koje su karakterizirane postizanjem ekonomske i psihološke autonomije, a koja danas kasnije započinje.

Selidba uvijek uključuje promjenu, bilo da govorimo o novom životnom razdoblju ili onoj selidbi koja uključuje fizičku promjenu stanovanja. Važno je osvijestiti:

1. Selidba je stresna jer obuhvaća nove izazove i potrebu za adaptacijom, nemogućnost sudjelovanja u poznatim (i ranije dostupnim) aktivnostima, gubitak ili udaljenost od mreže podrške bliskih ljudi, katkada je riječ i o jezičnim ili nekih drugim kulturološkim poteškoćama/novinama. Svaka takva promjena djeluje tako da su neki razdražljiviji nego inače, neki osjetljiviji, neki nemirniji, no generalno smo nesigurniji jer nam se mijenja ono poznato i on što nismo dovodili u pitanje. Kao da sjedimo na stolcu s tri noge, ipak nastojimo balansirati i postaviti realne i dostižne ciljeve. Treba nam neko vrijeme dok novi životni kontekst ne postane malo više naš i dok ne razvijemo nova ponašanja kojima se prilagođavamo novim situacijama. Naš lager poznatih ponašanja traži nove snage s obzirom na promijenjene okolnosti.

2. U selidbi pomaže dobro planiranje i organizacija, rješavanje smeća, pakiranje, donošenje odluka, čišćenje… Čini mi se kako bi ove korake svako toliko trebalo raditi i kao svojevrsnu mentalnu higijenu. Ne mislim, naravno, samo na onaj fizički aspekt, nego i na dovođenje u red misli koje njegujemo kao i navika u odnosu s drugima i prema sebi. Svjesno odabrati povjerenje, ohrabrivanje, podržavanje, prihvaćanje, pregovaranje, poštovanje, slušanje umjesto kritiziranja, prigovaranja, kažnjavanja, potkupljivanja, prijetnji, žaljenja ili okrivljavanja velika je seoba prema ostvarivanju dobrog odnosa sa sobom i s drugima. 

3. Selidba može imati brojne dobrobiti za mentalno zdravlje. Studirajući izvan Hrvatske, živjela sam u kampusu s brojnim studentima iz cijelog svijeta. Neizmjerno sam zahvalna na tom jedinstvenom iskustvu koje je svakodnevno tražilo fleksibilnost, prihvaćanje i prilagodbu. Bilo je potrebno razumjeti i prihvatiti kulturu i navike drugog, biti spremna ne inzistirati na bivanju u pravu ukoliko sam željela dobar odnos, biti spremna argumentirati i pregovarati, učiti i pomicati vlastite granice. Tim su procesima pomagali otvorenost, spremnost na prilagodbu i dobar odnos s cimericama i prijateljima na kampusu. Pravila nisu odmogla - danas vidim kako su nam neka pravila kampusa bila sigurna točka oko koje smo gradili našu priču. 

4. Promjenom mjesta stanovanja mijenjamo se i mi sami. Ne znači, naravno, da je takva promjena nužno loša. Naprotiv, novi životni kontekst pruža i priliku za novi početak. Šansa je to da kreiramo sebe ne na neki magičan način kao da jučer nije postojalo. Štoviše, imamo priliku integrirati sva naša dosadašnja iskustva u ovo novo te naučiti nove vještine, nova ponašanja, uključiti se u nove aktivnosti i upoznati nove ljude. Preseljenje donosi i drugačiji doživljaj i percepciju svijeta. Moguće je da ćemo promijeniti životni stil, navike i steći nova poznanstva. Promjena sredine na taj je način aktivni sudionik izgradnje nas samih, osobito ako su velike razlike između sredine koju smo napustili i one u koju smo došli (npr. promjena iz ruralne u urbanu sredinu ili selidba u drugu zemlju radi studija). 

5. Preseljenje nam može biti dobar pokazatelj kako se suočavamo sa stresom i koje strategije tada koristimo. Čekamo li zadnji trenutak? Planiramo li unaprijed? Tražimo li pomoć i podršku? Kako donosimo odluke? Možemo li se emocionalno regulirati kada situacija bude napeta? Prilika je to, vjerojatno kada raspakiramo i zadnju kutiju, da promislimo o svemu i upoznamo sebe:

• Iako smo posve izvan vlastite rutine, možemo selidbu promatrati i kao svojevrsnu psihološku prekretnicu na način da se uskladimo s vlastitim potrebama i napravimo važne korake za sebe. 
• Neka ponašanja i emocije koje karakteriziraju slabu prilagodbu (npr. strahovi, anksioznost…) pojavljuju se kao prolazne reakcije na promjenu.
• Neki odrasli mogu osjetiti takozvani separacijski strah ili separacijsku anksioznost vezanu najčešće uz odvajanje od bliskih odnosa (roditelja, prijatelja, partnera). Ovi osjećaji naslanjaju se na strahove koje smo imali u djetinjstvu, a koje vezujemo za odvajanje (odlazak u vrtić, odlazak roditelja na posao, odlazak na izlet sa školom i sl.). Osjećamo kao da smo napušteni, zanemareni, da nećemo moći brinuti o sebi, osjećamo ljutnju, strah, tjeskobu te možemo osjetiti i neke tjelesne tegobe (lupanje srca, glavobolju, ubrzano disanje, probleme s probavom i sl.). Takvi osjećaji mogu utjecati na kvalitetu života i ukoliko se nastave i ukoliko ne uspijevamo realizirati samostalan život - dobro je potražiti podršku stručnjaka. 
• Preseljenje ima određene psihološke barijere. Potrebno je osjetiti da postoji strah od napuštanja, strah od nesigurnog i novog. Dobro je da o tome razgovaramo s nama bliskim i važnim osobama. U svakoj selidbi ima suočavanja s gubitkom. Suočavanje nam može lakše pasti ukoliko se fokusiramo na potencijale cjelokupne situacije, umjesto da njegujemo promišljanja o tome što smo sve izgubili. Metaforički, preseljenje uključuje put (putovanje) za koje je potrebno vrijeme. Vrijeme je zaista dar i potrebno je ne požurivati se, dati si vremena. Treba nam vremena da pustimo snažne korijene na novoj zemlji.  

‍