PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Novac i mentalno zdravlje

Ne samo da je teže biti mlada djevojka danas, nego se pokazalo da one djevojke koje imaju najizraženije simptome depresivnosti i anksioznosti dolaze iz financijski najugroženijih obitelji. I svjetski podaci govore slično – siromaštvo je veliki rizik za mentalno zdravlje.

SALi-design, CC BY 2.0 <https://creativecommons.org/licenses/by/2.0>, via Wikimedia Commons

U mojoj obitelji često nije bilo novaca kada sam odrastala. Da bi nam svima bilo lakše, često smo pričali o tome da nam ne treba novac za sreću, da je poštenje najviša vrijednost, a povremeno bi moji provukli da novac kvari ljude. Nije mi baš to puno pomagalo jer sam i ja htjela imati stvari kao i drugi i teško mi je bilo gledati moje da se muče. Nisam lako trošila i trebalo mi je da naučim uživati na početku studija jer sam se pitala čega su se sve moji morali odreći. 

U istraživačkom projektu koji vodim prošle smo godine ispitali više od 3600 učenika prvog razreda srednje škole o raznim aspektima odrastanja. Najviše razine problema mentalnog zdravlja imaju djevojke, gotovo duplo češće nego dečki. To je negdje očekivani rezultat, već zadnjih dvadesetak godina govore o tome. Djevojke su puno više pritisnute fizičkim izgledom i socijalnom usporedbom, puno intenzivnije reagiraju na školski pritisak i općenito strože procjenjuju svoje odnose, i prijateljske i one s roditeljima. Ne samo da je teže biti mlada djevojka danas, nego se pokazalo da one djevojke koje imaju najizraženije simptome depresivnosti i anksioznosti dolaze iz financijski najugroženijih obitelji. Te djevojke same sebe procjenjuju kao manje kompetentne u socijalnim kontaktima, vjeruju da se lošije uklapaju u društvo, procjenjuju nižima svoje akademske sposobnosti, imaju lošiju sliku o sebi i misle da su manje povezane s drugima.

I svjetski podaci govore slično – siromaštvo je veliki rizik za mentalno zdravlje.

Loša financijska situacija doma često znači da su i naši roditelji opterećeni, pritisnuti stresom i pritiskom spajanja kraja s krajem, možda se više međusobno svađaju i možda, posljedično, budu manje fokusirani na naše potrebe i budu lošiji roditelji. Velika je šansa da nam nije uvijek dostižno izgledati kao netko s Instagrama i u vremenu odrastanja, kada odijelo može činiti štit za tog novog čovjeka koji izvire, moramo puno više uprijeti da bi izgradili kakvo takvo samopouzdanje. Možda zbog manjka novca u kući ne možemo ići na dodatne aktivnosti i ispratiti sve svoje interese. Možda smo laka meta za ogovaranja ili se više držimo suzdržano jer se malo sramimo situacije doma.

U zadnjem smo razdoblju svi skupa postali siromašniji, a inflacija tek pokazuje svoje zube. Pitanje financijske stabilnosti bazična je potreba koja definira naš osjećaj sigurnosti. Mladima treba osjećaj da mogu dostići samostalnost i jednog dana odseliti od roditelja, živjeti dobro, osigurati si putovanja, nova iskustva.

No, nije ni zgrtanje novca rješenje. Ogromne studije koje su u obzir uzele istraživanja iz raznih svjetskih zemalja govore da je mentalno zdravlje mladih najlošije u onim zemljama koje su najbogatije i u onim zemljama koje su najviše uložile u rodnu jednakost. Pa kak?! Čini se da je velik dio priče vezan uz postojanje ogromnih materijalnih nejednakosti u nekom društvu – puno je teže živjeti u okolini gdje ostali imaju razne mogućnosti, a ti si među onima koji nemaju. Kada je glavnina onih s kojima se uspoređujemo u sličnim financijskim okolnostima, novac nam je puno manja tema, normalno nam je to kako živimo i to se ne preispituje. Što se tiče rodnih nejednakosti, dinamika je jako zanimljiva – ako u nekoj zemlji više od 50% stanovnika smatra da muškarci trebaju imati više prava nego žene, veća rodna jednakost u toj zemlji vodi u veće probleme mentalnog zdravlja, i to i za cure i za dečke. Ukoliko u nekoj zemlji manje od 50% stanovnika smatra da su muškarci ti koji trebaju biti privilegirani, rodna jednakost vodi do boljeg mentalnog zdravlja, no djevojke i dalje ostaju ugroženije. Bez obzira na mogućnosti, djevojke imaju dojam dvostrukog pritiska – zadovoljiti suvremena očekivanja i ostvariti se, s jedne strane, no istovremeno ispuniti i tradicionalne uloge i norme. Za generaciju Z koja nekako njeguje ravnopravnije stavove nego moja generacija postoji šansa da će nedefiniranost rodnih uloga, ali i načina stjecanja egzistencijalne sigurnosti također negativno utjecati na mentalno zdravlje. Kada se rodne uloge mijenjaju, otežano je formiranje identiteta, pa čak i nalaženje modela – kakva žena ili muškarac želim biti – jer stari način možda nije privlačan, a novi si moramo stvoriti sami. To traje duže i ima neku cijenu i težinu.

Zašto sve ovo pišem? Osim što je 8. mart, borba je stalna – i treba se odvijati i kod kuće, i u školi, i u zajednici, a po potrebi i na ulici. Iako je i meni lakše u mom balonu, da budemo dobro, očito je jako važno što misli i naš susjed i što misli većina, izvan našeg kruga ljudi. U to smo stalno uronjeni i, htjeli ili ne, to nam utječe na brojne sfere života. Moramo proučiti kakve efekte ima radikalizacija društva i koliko je za naše zdravlje presudno imati jednake mogućnosti. Važna je odgovornost donositelja odluka da planski pristupe smanjenju siromaštva i osiguravanju jednakih mogućnosti, posebno u ovim vremenima duboke ekonomske krize. Uz sve to, odakle god potekli, novac i karijera neće nam nužno riješiti poteškoće. Velik je dio zdravlja u besplatnim stvarima, ogromnim dijelom počiva na kvalitetnim odnosima i povezanosti s drugima.

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati

Brucoši, sretno!

Miranda
Profa, psihoterapeutkinja, obožava istraživanja
rastem, hrabrost