Na što miriše ovaj grad, kako je mom tijelu dok hoda ovim ulicama, što mi čini soundtrack ovog mjesta, jesu li ljudi nasmijani, promatraju li jedni druge?
Ponekad, tek kada se fizički izmjestimo iz svoje svakodnevice, jasnije vidimo i osjećamo sebe i druge. Dovođenje našeg tijela i bića na nove koordinate ima nevjerojatnu sposobnost lansirati nas na svetu planinu s koje je pogled na naše osjećaje, potrebe i odnose neopterećen životnim poznatostima i automatizmima, širok, bistar i nov. Bez obzira na to koliko fizički blizu ili daleko to novo mjesto bilo u odnosnu na ono nama poznato.
Kada stvari promatramo iz pretjerane blizine, često ih nismo u mogućnosti vidjeti jasno.
Kao da smo u njih usisani i teško nam je zauzeti mjesto objektivnijeg promatrača. Novi fizički prostori otvaraju mogućnost za nove mentalne poglede. Putovanja nam tako daju priliku za sveukupnost promatranja mjesta na kojemu se u životu nalazimo i širi pogled na pravac kojim bismo voljeli ići dalje.
Nova mjesta otkrivaju dijelove nas koji se ne pokazuju tako često u nama poznatim okruženjima. Svako mjesto mali je mikrokozmos. Što su ti mikrokozmosi bliže nama i sličniji našoj kulturi, manje ga doživljavamo stranim i novim. Ali čak i tada, svako mjesto, već i ono na samo pola sata vlakom od našeg doma, ima svoju specifičnu energiju. To je ono što osjećamo lunjajući njime. Primijetit ćemo brzo jesu li ljudi nasmijani, promatraju li jedni druge i kako to rade, na što nam miriše taj grad, kako je našem tijelu dok hoda tim ulicama, što nam radi soundtrack tog mjesta (kontinuirano trubljenje nervoznih vozača ili živi žamor prijateljskih razgovora u beskrajnom nizu malih kafića ili možda tišina kao ona nedjeljna poslije ručka)? Drugačija kultura, način na koji se ljudi odnose jedni prema drugima, pisana i nepisana pravila, novi jezik i nepoznat prostor konstantno će nas pozivati na snalaženje, na pokazivanje, na povezivanje, na toleranciju, na istraživanje svojih granica i na usuđivanje. Izlazak je to iz zone sigurnosti i najvjerojatniji trenutak za rast!
Novac je važan, ali nije ključan za doživljaj putovanja kojeg ćeš se s radošću prisjećati i prepričavati godinama kasnije. Kreni svejedno. Jednodnevni izlet već je put u novo. Na biciklu, BlaBlaCarom ili vlakom. Često sami sebe sabotiramo u doživljaju nečeg novog misleći kako nije vrijedno ako nije grandiozno i ne uključuje palme i miljama daleke destinacije. I više je nego vrijedno! Ako osjećaš da i tebe zove novo i nepoznato, istraži i mogućnosti povoljnijeg putovanja poput subvencioniranih putnih karata za mlade ili pak sudjelovanja na međunarodnim volonterskim kampovima u kojima ti je dio troškova osiguran, a imaš priliku putovati, upoznavati ljude iz različitih dijelova svijeta, učiti novi jezik i pritom raditi nešto korisno za svijet poput čuvanja kornjača od predatora prilikom lijeganja jaja (nije šala!).