Ako ćemo biti iskreni, većina nas ima bolji odnos prema sebi dok se život odvija baš onako kako smo si zamislili. Tada je nekako lakše ne zamjerati si ništa. Pravi je izazov ne odreći se sebe onda kada stvari ne ispadnu onako kako smo željeli. Kako tada ostati uz sebe?
Iako bi trebao znati kako pasti, ne bi se trebao bojati - trebaš biti samo spreman.
Tih sat vremena zajapurenosti i sve plićeg disanja pod maskom ukazalo mi je da gubim strpljenje, i to brzo. U svijetu u kojem je gotovo sve dostupno nadohvat prsta, naša sposobnost čekanja znatno se smanjuje.
Onaj osjećaj koji nas preplavi kada izađemo iz zone sigurnosti, kada se upustimo u neka nova iskustva kojih smo se do sada bojali i čije ishode ne možemo kontrolirati. Taj osjećaj nije ugodan, znam. I naša je prirodna reakcija izbjeći ga. No, znate što? Život je pun situacija ispunjenih neizvjesnošću.
Sadržaj kojim se predstavljamo na Instagramu nikad ne može biti u potpunosti autentičan jer objavljivanje vlastitog života podrazumijeva jednu fabriciranu stvarnost, performativnu autentičnost za publiku koju nastojimo nasmijati, impresionirati ili učiniti ljubomornom. Gdje drugdje pronaći bolji teritorij za transformaciju sebe u glavnog lika?
