Radionica koja nam slijedi 8. lipnja pokriva brojne vještine pod kišobranom svijesti o drugima, odnosno društvene odgovornosti. Meni je draži ovaj drugi termin koji naglašava odgovornost jer je promjena društva moguća tek kada većina nas preuzme odgovornost za svijet u kojem živimo. 

Da bismo mogli dobro živjeti s drugima i doći na mjesto na kojem se međusobno dovoljno čujemo da je razmjena moguća, jako nam je važna mogućnost zauzimanja tuđe perspektive. Vještine iz domene svijesti o drugima odnose se na naš kapacitet da razumijemo druge i svijet oko sebe, sposobnost da razumijemo tuđe potrebe i motivaciju za određena ponašanja, sposobnost da se odreknemo vlastitog polazišta, empatiziramo s drugima, pokažemo razumijevanje za druge kulture, zajednice i običaje, slijedimo društvena pravila i budemo aktivni građani koji doprinose zajednici.

Perspektiva drugoga

Mogućnost zauzimanja tuđe perspektive prije svega podrazumijeva kognitivnu sposobnost. Uključuje shiftanje iz raznih očišta: procjenu informacija koje imamo iz okoline, složen proces promjene perspektiva gledanja na situaciju te evaluaciju raznih informacija koje smo prikupili i osvijestili - o sebi i o drugima. Sa sazrijevanjem, brojnim socijalnim interakcijama i iskustvima, ta naša kognitivna sposobnost postaje sve sofisticiranija, brži smo i dosljedniji nekoj svojoj bazi koju lagano gradimo. Iako postoje alati podučavanja djece od najranije dobi da druge uzimaju u obzir i razmišljaju o tuđoj perspektivi, preduvjet je ulaska u tuđe cipele zapravo razvoj apstraktnog mišljenja koji dolazi tek s tinejdžerskim godinama. Prije te dobi, mi možemo shvatiti da drugi ponekad imaju drugačije emocije i misli od nas, razumijemo da ponekad jedno govore, a drugo misle, donekle razumijemo da postoji određen razlog za njihovo ponašanje, no tek od srednje škole možemo šetati mislima kroz te razne perspektive i odabrati svoje reakcije. Istovremeno, mora se uzeti u obzir da je velik dio odrastanja određen još jednom datošću – karakteristika je adolescencije da smo jako fokusirani na sebe i o stvarima mislimo podosta iz svoje perspektive. Sukladno tome, oni koji stvar mogu gledati iz raznih kutova, već u srednjoj školi ili imaju izraženiju sposobnost brige za druge ili su emocionalno zreliji.

Ako želimo autentičnije i smislenije odnose s drugima, nakon što odradili inicijalni korak, čuli sebe i svoje potrebe, prvi je korak vezan uz unaprjeđenje naše vještine aktivnog slušanja. Često mislimo da dobro slušamo druge, no ponekad nas ometaju mobiteli, nekad napola slušamo i čekamo priliku da se ubacimo s nečim svojim ili smo anksiozni i previše preplavljeni svojim strahom da bi uopće mogli čuti drugoga.
Aktivno slušanje podrazumijeva istinsku zainteresiranost, kontakt očima, uključivanje neverbalnih znakova podrške i posvećenu pažnju koju poklanjamo drugome. Ako vam je slušanje jedan od prirodnih talenata, već su vas zbog toga pohvalili važni ljudi iz vaše okoline, posebno vaši prijatelji. Međutim, ako vam često prigovaraju da ne znate slušati, dobra je vijest da je to vještina koja se uči. Dobar je trik za uvježbavanje slušanja pokušati ponoviti kako ste čuli drugoga i u tome koristiti vlastite riječi. Tako provjeravate svoje razumijevanje, pokazujete drugome da ste tu, dajete mogućnost da vas ispravi i dopuni. Pomaže nam i ako uz sadržaj i informacije koje smo primili promislimo i o tonu, atmosferi i emocijama koje nam je osoba prenijela. Što nam to govori? Imamo li neko pitanje na temelju toga?

Kada smo zaista čuli svog sugovornika, da bismo doživjeli i drugu perspektivu, važno je promisliti o nekoliko važnih domena:

Koja je motivacija iza nečijeg ponašanja?

Kako osoba vidi svijet oko sebe?

Koja sve objašnjenja postoje za određenu reakciju?

Ova su pitanja ključna jer nastoje rasklimati očekivanja koja imamo. Za sve nas može biti bolno, štetno i opasno očekivati da drugi svijet vide isto kao i mi. 

Kada se riješimo podrazumijevanja, tek tada možemo vidjeti istinu drugoga i preživjeti ako je ta istina drugačija od naše. 

Parafrazirat ću par postulata iz geštalt terapije: nismo tu da ispunjavamo očekivanja drugih, niti su drugi tu da ispune naša. Ako se shvatimo i ako se dogodi susret, divno. Ako se promašimo, to je isto u redu... postoje drugi susreti i neki drugi ljudi koji će biti zainteresirani za nas.

Empatija/suosjećanje

Tek kada smo zaista shvatili tuđu perspektivu, mi imamo mogućnost pokazati razumijevanje i zaista biti tu za drugoga. Tu na scenu stupa vještina empatije – kapacitet da se zaista uživimo u emocije drugoga, da, bez obzira na to jesmo li imali slično iskustvo, možemo osjetiti emociju, možda čak i zamijetiti tjelesne reakcije. Na radionici će dodatno biti riječi o razlikama empatije, simpatije i suosjećanja koje zaslužuju zaseban tekst. Za sada je važno da znate da se na ovom mjestu u odnosima s prijateljima, partnerima ili članovima obitelji jako često događaju problemi. Nekako je uvriježeno da na neku teškoću ili težinu drugoga krenemo s nekom vrstom tješenja, davanja savjeta ili pak odmah nudimo rješenja. Poznato vam je sigurno: ma ne brini, samo misli pozitivno, možeš probati X, nemoj se opterećivati i tako to? Te nas rečenice na kraju krenu ljutiti, vidimo da nas je netko izgubio i osjetimo se neshvaćeno. Kada je riječ o pravoj empatiji, ključ je u tome da podijelimo nečiju muku, tugu, ljutnju, bez tješenja i davanja savjeta, bez potrebe da nekoga iz toga izbavljamo. Važan je trenutak kada drugoj osobi kažemo da vidimo kroz koje emocije prolazi i da samo jednostavno budemo tu. Kada je teško našim bližnjima, to je i tren kada se trebamo ugristi za jezik i disati da ne bismo previše pričali i davali rješenja. Na ovom je mjestu dovoljno samo biti tu i dobro je usporiti s pitanjima, prosudbama, kritikama. Puno je mudrije probati verbalizirati i tako potvrditi nečije emocionalno stanje. Ako smo zaista tu, raste povjerenje, bliskost, iskrena komunikacija.
Često u istraživanjima vidimo da je empatija za druge više izražena kod djevojaka i da kod nekih bude toliko jaka da izaziva preplavljujuće emocije koje štete mentalnom zdravlju. To je ustvari i logično jer mi žene često u bliskim prijateljstvima prepričavamo, analiziramo i pretresamo detalje situacija koje su nam se dogodile. To je preplavljivanje rezultat prevelikog poistovjećivanja, izostaje kao da dio. Dečki su u prosjeku manje zainteresirani za analize i čini se da ih flegmatičniji stav više čuva. 

Norme, pravila, kulturalne kompetencije, doprinos društvu

Da bismo povećali svoj kapacitet za razumijevanje drugih, pomaže istraživanje i vježbanje razumijevanja raznih različitosti: drugih životnih stilova, drugih kultura, religija, navika, životnih okolnosti. Sposobnost da izađemo iz vlastitog okvira i seta vrijednosti te propitamo svoja vjerovanja, stavove i predrasude daje nam šansu da razvijamo vlastitu širinu. Ponekad zaboravljamo da smo u Hrvatskoj u nekoj tranziciji iz kolektivističke u individualističku kulturu i da su naša ponašanja jednim dijelom određena i (nesvjesnim) prihvaćanjem raznih društvenih normi. Poznavanje normi po kojima živimo također se ubraja u kompetencije svijesti o drugima. Jako je važno i propitivati neke norme koje su slijedile generacije prije nas: Smije li se odgovarati svojim roditeljima? Mora li se svake nedjelje kod obitelji na ručak? Kako se pokazuje poštovanje? Mora li se imati djecu? Vrlina je u tome da nađete svoju mjeru i svoj način, ono što je vama okej i da postanete svjesni toga što vam je dano bez propitivanja kako bismo mogli biti fleksibilni s raznim ljudima i u raznim situacijama.

Kada savladamo sve ove kompetencije, od slušanja drugih, razumijevanja njihove perspektive, empatiziranja i suosjećanja za razne životne okolnosti, tada ćemo kroz osluškivanje zajednice u kojoj živimo i prirodno imati potrebu biti aktivni građani. Bit će nam jasno kako je onom frendu čiji roditelji nemaju novaca za maturalac, bit će nam otprilike bistro što prolazi onaj kome su se rastali roditelji, kako je frendici koja se mora outati, kako se osjeća netko kome je otac u zatvoru ili majka bolesna. Ako se bavimo sobom, osjetit ćemo se pozvanima da nekome budemo brižni i da širimo kindness, ne zato jer je to in i zgodan je natpis, nego upravi zato jer naša brižnost čini razliku u zajednici. Razumijevanje svijeta u kojem živimo vodi do društvene odgovornosti – mjesta na kojem nismo samo pasivni promatrači, nego aktivni građani koji doprinose kvaliteti života i okolnostima u društvu te tako postaju dio promjene. 

Pridružite mi se u srijedu, 8. lipnja, u 20 sati klikom na ovaj link.