U mojoj obitelji često nije bilo novaca kada sam odrastala. Da bi nam svima bilo lakše, često smo pričali o tome da nam ne treba novac za sreću, da je poštenje najviša vrijednost, a povremeno bi moji provukli da novac kvari ljude. Nije mi baš to puno pomagalo jer sam i ja htjela imati stvari kao i drugi i teško mi je bilo gledati moje da se muče. Nisam lako trošila i trebalo mi je da naučim uživati na početku studija jer sam se pitala čega su se sve moji morali odreći. 

U istraživačkom projektu koji vodim prošle smo godine ispitali više od 3600 učenika prvog razreda srednje škole o raznim aspektima odrastanja. Najviše razine problema mentalnog zdravlja imaju djevojke, gotovo duplo češće nego dečki. To je negdje očekivani rezultat, već zadnjih dvadesetak godina govore o tome. Djevojke su puno više pritisnute fizičkim izgledom i socijalnom usporedbom, puno intenzivnije reagiraju na školski pritisak i općenito strože procjenjuju svoje odnose, i prijateljske i one s roditeljima. Ne samo da je teže biti mlada djevojka danas, nego se pokazalo da one djevojke koje imaju najizraženije simptome depresivnosti i anksioznosti dolaze iz financijski najugroženijih obitelji. Te djevojke same sebe procjenjuju kao manje kompetentne u socijalnim kontaktima, vjeruju da se lošije uklapaju u društvo, procjenjuju nižima svoje akademske sposobnosti, imaju lošiju sliku o sebi i misle da su manje povezane s drugima.

I svjetski podaci govore slično – siromaštvo je veliki rizik za mentalno zdravlje.

Loša financijska situacija doma često znači da su i naši roditelji opterećeni, pritisnuti stresom i pritiskom spajanja kraja s krajem, možda se više međusobno svađaju i možda, posljedično, budu manje fokusirani na naše potrebe i budu lošiji roditelji. Velika je šansa da nam nije uvijek dostižno izgledati kao netko s Instagrama i u vremenu odrastanja, kada odijelo može činiti štit za tog novog čovjeka koji izvire, moramo puno više uprijeti da bi izgradili kakvo takvo samopouzdanje. Možda zbog manjka novca u kući ne možemo ići na dodatne aktivnosti i ispratiti sve svoje interese. Možda smo laka meta za ogovaranja ili se više držimo suzdržano jer se malo sramimo situacije doma.

U zadnjem smo razdoblju svi skupa postali siromašniji, a inflacija tek pokazuje svoje zube. Pitanje financijske stabilnosti bazična je potreba koja definira naš osjećaj sigurnosti. Mladima treba osjećaj da mogu dostići samostalnost i jednog dana odseliti od roditelja, živjeti dobro, osigurati si putovanja, nova iskustva.

No, nije ni zgrtanje novca rješenje. Ogromne studije koje su u obzir uzele istraživanja iz raznih svjetskih zemalja govore da je mentalno zdravlje mladih najlošije u onim zemljama koje su najbogatije i u onim zemljama koje su najviše uložile u rodnu jednakost. Pa kak?! Čini se da je velik dio priče vezan uz postojanje ogromnih materijalnih nejednakosti u nekom društvu – puno je teže živjeti u okolini gdje ostali imaju razne mogućnosti, a ti si među onima koji nemaju. Kada je glavnina onih s kojima se uspoređujemo u sličnim financijskim okolnostima, novac nam je puno manja tema, normalno nam je to kako živimo i to se ne preispituje. Što se tiče rodnih nejednakosti, dinamika je jako zanimljiva – ako u nekoj zemlji više od 50% stanovnika smatra da muškarci trebaju imati više prava nego žene, veća rodna jednakost u toj zemlji vodi u veće probleme mentalnog zdravlja, i to i za cure i za dečke. Ukoliko u nekoj zemlji manje od 50% stanovnika smatra da su muškarci ti koji trebaju biti privilegirani, rodna jednakost vodi do boljeg mentalnog zdravlja, no djevojke i dalje ostaju ugroženije. Bez obzira na mogućnosti, djevojke imaju dojam dvostrukog pritiska – zadovoljiti suvremena očekivanja i ostvariti se, s jedne strane, no istovremeno ispuniti i tradicionalne uloge i norme. Za generaciju Z koja nekako njeguje ravnopravnije stavove nego moja generacija postoji šansa da će nedefiniranost rodnih uloga, ali i načina stjecanja egzistencijalne sigurnosti također negativno utjecati na mentalno zdravlje. Kada se rodne uloge mijenjaju, otežano je formiranje identiteta, pa čak i nalaženje modela – kakva žena ili muškarac želim biti – jer stari način možda nije privlačan, a novi si moramo stvoriti sami. To traje duže i ima neku cijenu i težinu.

Zašto sve ovo pišem? Osim što je 8. mart, borba je stalna – i treba se odvijati i kod kuće, i u školi, i u zajednici, a po potrebi i na ulici. Iako je i meni lakše u mom balonu, da budemo dobro, očito je jako važno što misli i naš susjed i što misli većina, izvan našeg kruga ljudi. U to smo stalno uronjeni i, htjeli ili ne, to nam utječe na brojne sfere života. Moramo proučiti kakve efekte ima radikalizacija društva i koliko je za naše zdravlje presudno imati jednake mogućnosti. Važna je odgovornost donositelja odluka da planski pristupe smanjenju siromaštva i osiguravanju jednakih mogućnosti, posebno u ovim vremenima duboke ekonomske krize. Uz sve to, odakle god potekli, novac i karijera neće nam nužno riješiti poteškoće. Velik je dio zdravlja u besplatnim stvarima, ogromnim dijelom počiva na kvalitetnim odnosima i povezanosti s drugima.

‍