Naš se najveći smisao javlja upravo na raskrižju vlastite ugode i osiguravanja ugode drugima. Za većinu nas najveći je užitak činiti dobro drugima.
Neki sam se dan s kćeri vozila tramvajem usred najveće popodnevne žiže. I jednoj nam je i drugoj to iskustvo bilo puno uvida - dvadesetak minuta nije mogla smanjiti doživljaj i vrlo je glasno komentirala kako je ljudi guraju, kako je vruće, kako su svi ljepljivi, kako joj dodiruju ruke, kako je smrdljivo, zbog čega i dalje ulaze ako je sve puno, da je to prenaporno, kako vozač vozi sporo, teško joj je stajati. Moje objašnjavanje i pozivanje na činjenicu da je i drugima tako nije baš pomagalo, i dalje je tu bio taj prodoran stav zbog kojeg mi je već postajalo neugodno susresti pogled gospođe do nas. Ja sam rasla u vrlo skromnim mogućnostima i ponekad sam svjedočila da se mora i posuditi da bi se izguralo, a eto me sad – odgajam dijete koje je toliko privilegirano da joj je i tramvaj doživljaj. Izdajem očeve principe, a ona nije ni trepnula.
Razni pristupi koji se bave snagama pojedinca i okupljaju pozitivne teorijske okvire slažu se da je doprinos društvu te obzirno i odgovorno ponašanje prema drugima moguće tek nakon usvajanja nekih karakteristika pozitivnog razvoja koje se formiraju negdje tijekom adolescencije. Od osobe koja ima ideju o tome tko je, koja njeguje svoje odnose i ima podržavajući krug ljudi, osobe koja regulira svoje emocije i potrebe, ostvaruje svoje potencijale i kompetencije, a ima i neke karakteristike časnog i karakternog pojedinca, doprinos drugima dolazi kao logični šlag na tortu. Dobro je, moja sedmogodišnjakinja ima još fore.
Slavni psiholozi Martin Seligman i Mihaly Csikszentmihaly, ključni predstavnici pokreta pozitivne psihologije, snagu karaktera opisuju kao zbroj raznih vrijednosti: mudrosti, hrabrosti, optimizma, pravednosti, vjere u druge, smisla, nade, radne etike, umjerenosti, upornosti, kapaciteta da budemo inspirirani, ali i kapaciteta za uvide. Dok čitate ovu the listu koju bi svatko poželio, možda ste pomislili da vam ovi popisi vuku na klasične filozofe. I zaista, stari su Grci govorili o općem dobru - Sokrat je smatrao da se vrlina može učiti, Platon da svi težimo činjenju dobra, a Aristotel je držao da postajemo ono što opetovano radimo i ponavljamo. Seligman i Csikszentmihaly, a rekla bih i svi teoretičari iza njih, bili su inspirirani tim starogrčkim postulatima – naš se najveći smisao javlja upravo na raskrižju vlastite ugode i osiguravanja ugode drugima.
Za većinu nas najveći je užitak činiti dobro drugima.
Poput nekog velikog mišića, karakter se kuje kroz razne socijalne situacije. Kada je sve dobro, mirno plovimo kroz život, no nema velike osobne promjene. Formiraju nas teškoće, pogreške i problemi, tj. naša spremnost da otvoreno riskiramo i isprobavamo razne stvari. Nove situacije najjasnije pokazuju koliko snažno možemo stati iza sebe i ostati čvrsti, čak i u najtežim trenutcima. U redu je i pogriješiti: integritet gradimo i kroz donošenje pogrešnih odluka, tako da okusimo sve posljedice koje smo svojim ponašanjem izazvali.
Ukoliko želite raditi na razvoju svog karaktera, to je izgledno i moguće jer je naša vrlina rezultat vježbe. Kada bi se baš davao recept, preporuka bi bila okruženje ispunjeno ljudima kojima vjerujemo i kojima se divimo - brojna istraživanja potvrđuju da je dobro imati neku osobu koja nam služi kao model. Neki su od nas imali sreće i kroz odrastanje imali neku odraslu osobu koja nam je bila dobar uzor, nekog mentora ili vodiča. Za nekog je to možda jedan od roditelja, inspirativni nastavnik, za drugog možda starija školska s generacije iznad, ona koja možda sudjeluje u raznim prosvjedima, ima svoje mišljenje i organizira druge. Neki su od nas to mentorstvo crpili iz knjiga, iz autobiografija znamenitih mislioca i inspirativnih vođa, iz priča o nekim značajnim ljudima iz povijesti. Razvoj karaktera i društvene odgovornosti može ići i u smjeru upoznavanja raznih različitosti i manjina pa razvoju otvorenosti pomažu putovanja, istraživanje različitih kultura, analiza pokreta ljudskih prava, borba za prava seksualnih manjina, uključivanje u volonterski klub, organiziranje socijalnih akcija, pomaganje ranjivima. Neće odmoći gledanje društveno angažiranih dokumentaraca – mojoj su generaciji promijenili život. Meni je osobno prekretnica bila činjenica da sam trebala raditi kako bih si priuštila nešto samo za sebe. Novac mi je kroz rad dobivao potpuno novu dimenziju i puno mi je jasnije bilo koliko je truda potrebno uložiti da bi se nešto posjedovalo. Prvi sam posao našla tijekom ljeta nakon 8. razreda i od zarađenog sam novca kupila markirane tenisice. Drugi mi je značajan ljetni posao tijekom maturantskih dana donio potpunu obnovu garderobe prije odlaska na studij, ali i osjećaj ponosa, osjećaj da se mogu pobrinuti za sebe i biti odgovorna.
Izbori
Na radionici će biti riječi o konkretnim tehnikama uvježbavanja karakternih vrlina te preuzimanja odgovornosti, no znanost i praksa slažu se da je za osobnu promjenu i bolje mentalno zdravlje dovoljna odluka da se svakodnevno vježba neka od jednostavnih sitnica koje vode do promjene. Navodim neke od promjena koje možete uvesti:
Veselim se susretu u srijedu, 19. listopada, u 20 sati. Pridružite mi se klikom na link.
.jpg)